Mjecečni arhivi: Veljača 2013

Neposredna (sudionička) demokracija umjesto neoliberalnih tehnika vladanja društvenom zajednicom

Za tri mjeseca, točnije 19. svibnja 2013.g. održati će se lokalni i regionalni izbori. S tim u vezi kao jedno od krucijalnih pitanja nameće se rasprava o krizi legitimiteta političkih stranaka, pošto im prema recentnim istraživanjima javnog mnijenja preko 70 posto hrvatskih građana ne vjeruje, što ima za posljedicu apolitičnost i društvenu apatiju kod velikog broja naročito mladih birača, te općenito eroziju političke kulture i demokratske deficite u svim fazama političkog odlučivanja, te nevjerodostojnost mass-medija koji izvješćuju o izborima, političkim strankama, izbornim listama i (pred)izbornim obećanjima.

Naprijed navedeni problemi rezultat su već dugogodišnjeg nerazumijevanja i neprihvaćanja od strane relevantnih političkih stranaka i njihovih lidera činjenice da politika i bavljenje politikom nije osvajanje izbora radi upravljanja javnim poslovima u slijedećem izbornom mandatu u cilju ostvarivanja stranačkih i osobnih ciljeva, tj. privatnih interesa, nego da bavljenje politikom isključivo mora biti u funkciji društvene zajednice u cjelini i općeg dobra, odnosno uvećanja javnog dobra (vođenja dobrog života u zajednici), tj. općeg interesa.

Prvi pristup politici (osvajanje izbora radi ostvarivanja stranačkih i/ili osobnih ciljeva) doživljava politiku i izbore kao borbu njihove “korporacije” (stranke ili izborne liste) gdje su često neodgovorna i objektivno neostvariva ili lažna (pred)izborna obećanja tek puko sredstvo dolaženja na vlast radi ostvarivanja njihovih privatnih (stranačkih, poslovnih i/ili osobnih) ciljeva.
Ovaj se pristup politici stoga prvenstveno koristi dokazanim tehnokratskim modelima preuzetim iz sfere korporativnog upravljanja i tržišnog natjecanja privatnih interesa, gdje se organizaciju izvršne i predstavničke javne vlasti doživljava kao trgovačko društvo, a birače kao potrošače, pa se u tom konceptu birače, kao potrošače, vještinama korporativnog upravljanja, marketingom, PR-om, upravljanjem “ljudskim resursima” i tsl., nastoji pridobiti da im svojim glasovima omoguće da njihove političke stranke ili izborne liste i trgovačke korporacije koje su financirale njihove izborne kampanje, počnu voditi javne poslove i kreirati javne politike u svom privatnom interesu.

Naprijed navedeni “neoliberalni” politički model koji je dominirao političkim sustavom krajem prošlog stoljeća se krajem prvog desetljeća ovog stoljeća, s pojavom svjetske financijske krize i recesije, pokazao potpuno disfunkcionalnim, ali se skoro sve relevantne političke stranke u Hrvatskoj još uvijek drže tog, sad već dokazano neuspješnog i po društvo i društvenu zajednicu, kao cjelinu, pogubnog političkog modela.

Drugi pristup politici da bavljenje politikom isključivo mora biti u funkciji društvene zajednice u cjelini i općeg dobra, odnosno uvećanja javnog dobra, koji se pristup polako i mukotrpno probija i artikulira, a kojeg su u ovom trenutku na regionalnoj inozemnoj razini prvi vjesnici recentni građanski prosvjedi u Grčkoj, Španjolskoj, Sloveniji, a na unutarnjoj lokalnoj razini sakupljanje potpisa za raspisivanje referenduma o golf terenima i urbanizaciji na brdu Srđ od strane aktivista građanske inicijative “Srđ je naš”, i njihova borba za ponovno preuzimanje javne političke sfere iz ruku njezinih grobara: domaćih (anti)političkih elita, tajkuna i trgovačkih monopolista, te iz ruku inozemnih banaka i drugih međunarodnih korporacija i njihovih korporativnih i korupcijskih interesa.

Zagovornici ovog drugog suvremenog pristupa politici smatraju da se u XXI. stoljeću politika više ne može voditi patronizirajući biračko tijelo, ma kako “pametne ideje ili genijalne projekte” političari smislili u svojim glavama, nego jedino komunicirajući otvoreno, javno i transparentno s njim, tj. da građane možete pridobiti za ostvarivanje određenog političkog programa jedino ako ih (putem javnih tribina, rasprava i referenduma i tsl.) uključite u njegovo oblikovanje.

Drugi pristup politici bi stoga mogli nazvati modelom neposredne (sudioničke) demokracije, koja od svojih protagonista političkih stranaka i izbornih lista, s jedne strane, i građana kao birača, s druge strane, traži sklapanje svojevrsnog novog društvenog ugovora. Novog društvenog ugovora koji će u sebi sadržavati najbolje od principa liberalne demokracije, ali će kroz modele neposredne (sudioničke) demokracije i države socijalne pravde prije svega uvažavati nove uvjete i mogućnosti proširenja demokracije, slobode i jednakosti građana, kao najvećeg dobra bilo koje društvene zajednice, te zahtjeve socijalne pravde, bez poštivanja kojeg načela nema ni stvarne demokracije, a još manje stvarne slobode i jednakosti građana.

Obliti privatorum publica curate – “Zaboravite privatne poslove i bavite se javnim”.

Dubrovačka Libertas stranka – u osnivanju
http://dls-dubrovnik.com/
http://www.facebook.com/dubrovackalibertas.stranka
E-mail: info@dls-dubrovnik.com

Pokret za dubrovačku samoobranu

“Postoji mnoštvo razloga, uglavnom povijesnih i kulturnih, što naš širi dubrovački zavičaj doista određuje kao posebnu regiju unutar Hrvatske. To možda ne bi dolazilo do posebnog izražaja da Dubrovnik u ovom trenutku nije pod opsadom krajnje destruktivnih čimbenika: gradonačelnika koji je svojom samovoljom i „razvojnim“ programom najavio novo razdoblje uništavanja našeg krajolika i Gradskog vijeća koje se očito ne može ili ne zna oduprijeti potpunoj komercijalizaciji Grada i njegovog šireg područja. U takvim okolnostima stranački sustav je u kolapsu, dvije dominantne stranke su ili u talačkom odnosu prema Vlahušiću (SDP) ili sukrivci za najgore ekscese poput golf igrališta na Srđu (HDZ). Zato se i traži alternativa u obliku trećeg bloka, koji onda poprima regionalističke oblike. To nije čak ni dubrovačka posebnost, jer će na lokalnim izborima iduće godine općenito nezadovoljstvo sa SDP-om i HDZ-om naći oduška u lokalnim listama.

U takvim okolnostima protivnici regionalnih aktivista najčešće ih pokušavaju diskreditirati kao separatiste. Mislim da je to u ovom slučaju teško opravdati. Ne samo da je dubrovačka baština ugaoni kamen Hrvatskoga narodnog preporoda, nego sva teška iskustva iz dvadesetog stoljeća govore u prilog teze da Dubrovniku nema života izvan Hrvatske. Ipak, kolikogod je ova inicijativa dobrodošla, predložio bih da njen program bude više usmjeren budućnosti, da promiče kvalitetno više školstvo, humanističku naobrazbu, zdravstvo, znanost i nove tehnologije. Bez tog aspekta, pored naglaska na zaštitu okoliša, što je za svaku pohvalu, dominira pomalo naivni tradicionalizam, te nastavak turističke orijentacije kao glavnog dubrovačkog kumira od 1960-ih naovamo. Zato mislim da je ovo samo zametak jednog sveobuhvatnijeg pokreta za dubrovačku samoobranu.”

Prof. dr. Ivo Banac
http://www.dulist.hr/clanak.php?id=19556

Prijedlog mogućih mjera za poticanje gospodarskog rasta i demokratskog razvoja u Republici Hrvatskoj

Prema podacima Svjetske banke za središnju Europu i drugih relevantnih institucija, Hrvatska je u vrlo dubokoj recesiji.

Ako se ovakvi nepovoljni gospodarski trendovi nastave Hrvatskoj ubrzo slijedi kaos i bankrot, kao što se to već događa u Grčkoj ili najavljuje u Španjolskoj.

Vlada Zorana Milanovića, sad je to posve razvidno, nažalost nema nikakav suvisli program niti plan mjera koji bi Hrvatsku mogao izvući iz recesije, osim povećanja PDV s 23 na 25%, što je već uradila i najava uvođenja novih poreza na imovinu i nekretnine, i to u uvjetima posve nesređenih katastarskih i zemljišno-knjižnih evidencija.

Stoga smatram da bi svi odgovorni hrvatski intelektualci i stručnjaci, te sve odgovorne hrvatske institucije, političke stranke i inicijative trebali što prije pred hrvatsku javnost izići sa svojim prijedlozima za spas Hrvatske, odnosno sa svojim programom poticanja gospodarskog rasta i demokratskog razvoja u Hrvatskoj.

Na tom tragu, a potaknut recentnim poraznim podacima o padu industrijske proizvodnje, izvoza, bruto domaćeg proizvoda (BDP), kreditnog rejtinga i zaposlenosti u Hrvatskoj, predlažem da se što prije uhitimo elaboriranja sadržaja i argumentiranja opravdanja “slobodne ekonomske zone” koju tražimo za područje Dubrovačke regije, te u tom pravcu prilažem na raspravu članstvu i simpatizerima Dubrovačke Libertas stranke, sljedeći:

Prijedlog mogućih mjera za poticanje gospodarskog rasta i demokratskog razvoja u Republici Hrvatskoj

  1. Smanjiti porezno opterećenje gospodarstva i građana, smanjenjem poreznih stopa, a kao kompenzaciju za smanjenje poreznih stopa povećati poreznu disciplinu. Ne uvoditi nove poreze prije nego što se za to ispune svi potrebni preduvjeti i analiziraju svi učinci takvih novih poreza.
  2. Glavninu poreznog opterećenja za izlazak iz krize i recesije fiskalnim mjerama prebaciti na velike banke i monopolističke korporacije koje u uvjetima krize i recesije ostvaruju ekstra profite, na način da se taj ekstra profit, koji nije rezultat njihovog rada nego monopolističkog položaja na tržištu, u cijelosti porezno zahvati.
  3. Formirati slobodne ekonomske zone u rubnim hrvatskim regijama poput Dubrovačke regije, koje bi raznim olakšicama, posebno poreznim, privlačile ulagače, čime bi se potakao rast cijeloga hrvatskog gospodarstva.
  4. Promijeniti izborne zakone na način da se na idućim lokalnim, regionalnim i državnim izborima, najmanje jedna polovina vijećnika, odnosno zastupnika bira neposredno u pojedinačnim izbornim jedinicama.
  5. Ustavno i zakonski definirati i uvesti neposrednu (sudioničku) demokraciju po kojoj ključne političke odluke birači na lokalnoj, regionalnoj i državnoj razini donose neposredno putem referenduma.
  6. Raspisati izbore po novim izbornim pravilima na svim razinama predstavničke vlasti.

Ivica Ban, Dubrovnik

Dubrovnik je uhićen u “Schengenski zatvor” zbog neodgovornosti Hrvatske vlade!

U Ugovoru o pristupanju Republike Hrvatske Europskoj uniji i Aktu o uvjetima pristupanja Republike Hrvatske i prilagodbama Ugovora o Europskoj uniji, Ugovora o funkcioniranju Europske unije i Ugovora o osnivanju Europske zajednice za atomsku energiju pojam regije u dijelu koji bi bio interesantan za građane Dubrovačke regije se spominje samo na dva mjesta.

Prvo u čl. 8. Akta o uvjetima pristupanja Republike Hrvatske i prilagodbama Ugovora o Europskoj uniji …, gdje se navodi da će Hrvatska u Odboru regija imati 9 članova, iz čega logički proizlazi da bi Hrvatska u budućnosti trebala biti podijeljena na 9 administrativnih regija, ali koje bi to bile regije to se nigdje ne navodi.

Dok se u Prilogu VI.: Ruralni razvoj (iz članka 35. stavka 2. Akta o pristupanju) kao podregije (što god to značilo) spominju: Hrvatska Istra, Hrvatsko primorje, Dalmatinska zagora, Sjeverna Dalmacija te Srednja i Južna Dalmacija, gdje se ovo Južna Dalmacija očito odnosi na Dubrovačku regiju.

U čl. 43. Akta o uvjetima pristupanja Republike Hrvatske i prilagodbama Ugovora o Europskoj uniji … se spominje tzv. “Neumski koridor” i izlazno – ulazne skraćene deklaracije …

A u čl. 4. Ugovora o pristupanju Republike Hrvatske Europskoj uniji se navodi da će se granični “Schengenski protokol” početi primjenjivati već od dana pristupanja Hrvatske u EU (1. srpnja 2013.), doduše ne odmah u cijelosti.

U svakom slučaju već iz površnog čitanja Ugovora o pristupanju Republike Hrvatske Europskoj uniji i Akta o uvjetima pristupanja Republike Hrvatske i prilagodbama Ugovora o Europskoj uniji … je razvidno da će se Dubrovačka regija već od 1. srpnja 2013. naći u nezavidnom i nepovoljnom graničnom, prometnom i gospodarskom položaju, zbog nepostojanja teritorijalne veze s matičnom državom i obveze primjene “Schengenskog protokola”, te neodgovornosti Vlade RH, koja u Ugovoru o pristupanju Republike Hrvatske Europskoj uniji nije dogovorila odgovarajuće izuzetke i kompenzacije za Dubrovačku regiju, kao što su to uradile druge europske države u odnosu na svoje teritorije u udaljenom i/ili nepovoljnom položaju u odnosu na središnji državni teritorij.

Ivica Ban, Dubrovnik

Posebni porezni i carinski status Dubrovačke regije unutar Republike Hrvatske i Europske unije – II.

Zbog zemljopisnog položaja Dubrovačke regije, te zbog njene teritorijalne nepovezanosti i prometne izoliranosti od Hrvatske, kao matične države, Vlada Republike Hrvatske bi kao kompenzaciju dok se kvalitetno ne riješe navedena pitanja i s njima povezane prometno-gospodarske, carinsko-granične i druge poteškoće, umjesto bajki o rješavanju prometne i teritorijalne izoliranosti Dubrovačke regije od preostalog dijela Hrvatske, koridorom kroz Neum i/ili megatrajektima, trebala za Dubrovačku regiju što prije predložiti slijedeće porezne i carinske beneficije:

  1. Vlada RH bi što prije trebala ispregovarati s Vijećem EU da se Dubrovačku regiju izuzme od primjene schengenskih graničnih i carinskih protokola, kako je to urađeno za neke druge Dubrovačkoj regiji slične eksklave drugih država članica Europske unije, dok se izgradnjom Pelješkog mosta i/ili ulaskom Bosne i Hercegovine u Europsku uniju ne riješi problem Dubrovačke regije s schengenskom granicom prema matičnoj državi.
  2. Dubrovačka regija treba postati slobodna ekonomska i carinska zona u okviru Republike Hrvatske s posebnim carinskim, deviznim, vanjskotrgovačkim i poreznim povlasticama i olakšicama.
  3. Za robu smještenu, rabljenu ili potrošenu u Dubrovačkoj regiji, kao slobodnoj carinskoj zoni, ne bi se trebala naplaćivati carina (državna pristojba) na uvoz i izvoz.
  4. Porez na dodanu vrijednost – PDV (državni porez) bi se trebao obračunavati po smanjenoj općoj stopi od 10% (koja se u RH već primjenjuje kao snižena stopa za veći broj proizvoda i usluga).
  5. Porez na dobit (državni porez) bi se trebao naplaćivati po stopi od 50% od propisane porezne stope (sada su za područja od posebne državne skrbi na području Dubrovačke regije te olakšice uz određene uvjete 25%, 75% ili 85%, ali se te olakšice postupno ukidaju od ulaska RH u EU – 1.07.2013. do 31.12.2013.g.).
  6. Porez na dohodak (zajednički porez) za obveznike koji obavljaju samostalne djelatnosti bi se trebao naplaćivati također po stopi od 50% od propisane porezne stope (sada su za područja od posebne državne skrbi na području Dubrovačke regije te olakšice uz određene uvjete 75% – za treću skupinu i 25% za drugu skupinu, ali se te olakšice ukidaju 31.12.2014.g.).
  7. Porez na promet nekretnina (zajednički porez) ne bi trebali plaćati građani koji stječu nekretnine koje se nalaze na području Dubrovačke regije, ako imaju ili prijavljuju prebivalište na tom području (sada se za područja od posebne državne skrbi na području Dubrovačke regije ne plaća ovaj porez, i veoma je važno da to tako i ostane kako bi građani mogli riješiti i uknjižiti svoje neuknjižene nekretnine bez plaćanja tog poreza).

Formiranjem “slobodne ekonomske zone” na području Dubrovačke regije, koja bi raznim poreznim i drugim olakšicama privlačila ulagače, čime bi se potakao rast cijeloga hrvatskog gospodarstva, Republika Hrvatska ne bi ništa izgubila na poreznim prihodima, dapače oni bi se kroz povećanje investicija, izvoza i zaposlenosti, zbog nižih poreznih stopa na području Dubrovačke regije, u ukupno prikupljenoj sumi sigurno i povećali.

Ivica Ban, Dubrovnik

Posebni porezni i carinski status Dubrovačke regije unutar Republike Hrvatske i Europske unije

Predstavnička tijela jedinica lokalne samouprave, saborski zastupnici i političke stranke i inicijative s područja Dubrovačke regije, bi trebali od Vlade Republike Hrvatske i Hrvatskog sabora što prije zatražiti da Dubrovačka regija, kao kompenzaciju zbog svoje teritorijalne nepovezanosti i prometne izoliranosti od matične države i s time povezanih prometno-gospodarskih, carinsko-graničnih i drugih poteškoća, u zakonodavstvu Republike Hrvatske, pa onda i u zakonodavstvu Europske unije, dobije poseban fiskalni status, te da bude izuzeta od primjene schengenskih graničnih i carinskih protokola.

Kao kompenzaciju za navedene prometno-gospodarske i carinsko-granične probleme Dubrovačka regija trebala bi tražiti niže poreze, a posebno niži PDV, npr. PDV ne viši od 10%, što je za 2% viša stopa PDV-a od one koju ima Švicarska (8%), a da se uopće ne spominje Liechtenstein sa stopom PDV-a od 7%, Andorra sa stopom PDV-a od 4%, ili San Marino i Vatikan, bez PDV-a.

Dubrovačka regija, posebno treba tražiti naprijed navedene porezne olakšice u svijetlu činjenice da se od ulaska Republike Hrvatske u Europsku uniju 1. srpnja 2013.g. pa do najkasnije 31. prosinca 2014.g., a vjerojatno i puno ranije, ukidaju sve dosadašnje porezne povlastice i oslobođenja (poreza na dobit, dohodak i na promet nekretnina) koje su uživali gospodarski subjekti i građani Dubrovačke regije na područjima od posebne državne skrbi, a istovremeno im se drastično pogoršavaju uvjeti života i privređivanja zbog uvođenja dvostruke (“tvrde”) schengenske granice prema matičnoj državi.

Odobravanjem nižih poreznih stopa Dubrovačkoj regiji, Republika Hrvatska ne bi ništa izgubila na poreznim prihodima, dapače oni bi se kroz povećanje investicija, izvoza i zaposlenosti zbog nižih poreznih stopa na području Dubrovačke regije u ukupno prikupljenoj sumi sigurno povećali, pa bi Hrvatska od svoje Dubrovačke regije u konačnici ubirala veći ukupni porez nego do sada, a riješila bi se tereta i brige oko regionalnog razvoja Dubrovačke regije, koja bi na navedeni način mogla u cijelosti preuzeti brigu o svom budućem gospodarskom rastu i razvoju, razvijati sebe i svojim razvojem i prihodima u budućnosti i više doprinositi razvoju i napretku Hrvatske kao svoje matične države.

Nadalje, zbog skorašnje odvojenosti Dubrovačke regije od Hrvatske, kao matične države, dvostrukom (“tvrdom”) schengenskom granicom, s jedne strane, te brojnih rođačkih veza stanovnika Dubrovačke regije, kao i imanja Dubrovčana na području Hercegovačko-neretvanske županije u susjednoj Federaciji Bosne i Hercegovine, s druge strane, stanovnicima Dubrovačke regije nikako ne odgovara uvođenje schengenskih graničnih i carinskih protokola na postojećim graničnim prijelazima prema susjednoj Federaciji BiH, te zatvaranje sada postojećih malograničnih prijelaza prema susjednim općinama Neum i Ravno u Federaciji BiH.
Zbog naprijed navedenih razloga Dubrovačkoj regiji i Dubrovčanima je interes zadržavanje sadašnje tzv. “meke” granice i sadašnjeg sustava granično-carinskog nadzora prema Federaciji BiH.

Stoga bi također trebalo tražiti da se Dubrovačka regija u dogovoru Vlade RH i Europske unije izuzme od primjene schengenskih graničnih i carinskih protokola, kako je to urađeno za neke druge Dubrovačkoj regiji slične eksklave drugih država članica EU, npr. za: otok Helgoland (Njemačka), teritorij Büsingen (Njemačka), Ceutu (Španjolska), Melillu (Španjolska), Livigno (Italija), Campione (Italija), talijanske vode Luganskog jezera (Italija).

Dakle, stanovnici Dubrovačke regije samo traže od Vlade RH i Europske unije da se njihov položaj i uvjeti života i privređivanja bitno ne pogoršaju nakon skorašnjeg ulaska Republike Hrvatske u Europsku uniju, nego da se po mogućnosti malo i poboljšaju.

Ivica Ban, Dubrovnik