Mjecečni arhivi: Lipanj 2018

Je li potrebno donijeti Zakon o ništetnosti zelenaških kamata ?!

U svezi s Prijedlogom mjera populacijske politike Republike Hrvatske predstavljenom 11. lipnja 2018.g. od strane predsjednice RH u dijelu gdje su predstavljene mjere za rješavanje problema blokiranih građana, za pozdraviti je predložene mjere [Ovršni postupak vratiti u nadležnost sudova i iz njega isključiti posrednike (javni bilježnici i FINA); Uvođenje instituta apsolutne zastare; Izmijeniti Zakon o stečaju potrošača; Regulirati područje zateznih kamata kako ne bi višestruko nadilazile visinu glavnice; Preispitati zakonitost rada tvrtki za naplatu potraživanja i tu djelatnost zakonski regulirati; Odgoda provedbe ovrhe kod tužbe za ništetnost].

Međutim, po mom mišljenju u najvažnijem segmentu, tj. onom o zateznim kamatama koje nerijetko nadilaze visinu glavnice, osim samog ukazivanja na postojanje tog problema nije predloženo nikakvo moguće rješenje tog vrlo bitnog postojećeg životnog problema za stotine tisuća blokiranih hrvatskih građana.

Problem sa zelenaškom visinom ugovornih i zateznih kamata u hrvatskom pravnom i financijskom sustavu, zbog čega su dobrim dijelom stotine tisuća građana i poduzetnika godinama blokirani, te gurnuti u stečaj ili u dužničko ropstvo, je nažalost dugogodišnja teška pogreška zakonodavca koji je neopravdanom i nepravičnom zakonskom regulativom ugovornih i zateznih kamata od 1994.g. pa do danas to omogućio.

Tako je od početka provedbe tzv. Stabilizacijskog programa Vlade RH i uvođenja kune u hrvatski monetarni sustav 1994.g. tečaj kune stabilan, odnosno fiksiran za DEM/EUR valutu, prosječna godišnja stopa inflacije niska (u prosjeku 3,4%), kao i prosječna kamata koju bankovni sektor u RH plaća kako bi pribavio sredstva potrebna za kreditno poslovanje, a stope zateznih kamata su od 30. svibnja 1994.g. pa do 31. srpnja 2015.g. bile u neskladu s tim, odnosno sa cijenom novca koju su plaćale banke, pošto su posve neopravdano bile vrlo visoke od 30% do 12% godišnje, tj. objektivno zelenaške, i tek su kad su u pitanju dugovi građana od 1. kolovoza 2015.g. zatezne kamate pale na ispod 10% godišnje, zbog čega su banke i drugi vjerovnici na temelju takvih zelenaških zateznih kamata ostvarivali ekstraprofite, odnosno korist koja je u očitom nerazmjeru s onim što su oni drugom dali ili učinili.

Stoga se taj dugogodišnji problem čije su dobrim dijelom posljedice stotine tisuća blokiranih građana i poduzetnika po mom mišljenju ne može riješiti nikakvim zakonom koji bi djelovao samo “pro futuro”, tj. za ubuduće, već bi s pozivom na načelo “socijalne pravde” propisano čl. 3. Ustava, te na odredbu čl. 90. st. 5. Ustava, trebalo donijeti posebni zakon o ništetnosti zelenaških kamata kojim bi se dopustilo povratno djelovanje pojedinih odredbi tog zakona primjerice u odnosu na još uvijek nenaplaćene zelenaške ugovorne i zatezne kamate.

Predloženim Zakonom o ništetnosti zelenaških kamata, po mom mišljenju, trebalo bi:

1. zakonski definirati što se smatra zelenaškom kamatom, tj. što se smatra očitom nesrazmjernom visinom kamate na posuđeni ili dugovani novac u određenom razdoblju u odnosu na primjerice prosječnu godišnju stopu inflacije u RH (tj. na realni pad vrijednosti novca) i/ili prosječnu kamatu koju bankovni sektor u RH plaća kako bi pribavio sredstva potrebna za kreditno poslovanje (Nacionalna referentna stopa – NRS) (tj. na cijenu novca koju plaćaju banke) u referentnom prethodnom razdoblju. Na primjer da se zelenaškom kamatom smatra svaka kamata koja je veća za pet postotnih poena godišnje u odnosu na prosječnu kamatu koju je bankovni sektor plaćao kako bi pribavio sredstva potrebna za kreditno poslovanje u referentnom prethodnom razdoblju.

2. zakonom propisati da kamata za dospjelu obvezu prestaje teći kad dosegne visinu glavnice.

3. zakonom propisati da sudovi i druga tijela s javnim ovlastima nakon stupanja na snagu tog zakona (Zakona o ništetnosti zelenaških kamata) neće više dosuđivati i/ili provoditi ovrhu za ugovorne i zatezne kamate u visini koja prelazi visinu kamata iznad koje se kamata za određeno razdoblje smatra zelenaškom i/ili u visini iznad visine glavnice.

4. zakonom propisati mogućnost traženja smanjenja kamatnih obveza na pravičan iznos, odnosno mogućnost traženja otpisa dijela ugovornih i zateznih kamata koje se zakonski smatraju zelenaškim, a koje do dana stupanja na snagu tog zakona (Zakona o ništetnosti zelenaških kamata) nisu naplaćene.

Samo ovakvim ili sličnim zakonskim rješenjima, te zakonskim propisivanjem “Instituta apsolutne zastare” (“kako bi se spriječilo doživotno dužničko ropstvo na temelju očito nenaplativih ovrha“) bi se mogli napraviti istinski pomaci u rješavanju akutnog i velikog problema stotina tisuća blokiranih građana u RH.

Ivica Ban, Dubrovnik